 U ponedjeljak, 10. studenog s početkom u 19 sati u Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 je otvorena izložba radova autora Ivana Todorovića pod nazivom "Generirani grad - nepostojeći Varaždin". Ovom zanimljivom izložbom autor istražuje odnos između tehnologije, percepcije i prostora kroz niz AI-generiranih fotografija koje reinterpretiraju stvarne gradske lokacije, od Korza i Starog grada do tržnice, groblja i obale Drave, pretvarajući ih u prizore koji balansiraju između stvarnosti i mašte. Program "Podrum ponedjeljkom" koji organizira Filmsko-kreativni studio VANIMA sufinancira Grad Varaždin i Varaždinska županija, a partnerski podupire Gradski muzej Varaždin i Centar P4. „Generirani grad - nepostojeći Varaždin“ vizualno je istraživanje Varaždina kroz pogled umjetne inteligencije. Izložba prikazuje niz AI-generiranih fotografija koje reinterpretiraju stvarne gradske lokacije, od Korza i Starog grada do tržnice, groblja i dravske obale, pretvarajući ih u prizore koji balansiraju između stvarnosti i mašte. Svaka slika polazi od autentičnog prostora, ali ga umjetna inteligencija oblikuje prema vlastitoj „logici viđenja“: dodaje elemente koji ne postoje, briše detalje koji definiraju svakodnevicu i stvara novi, paralelni Varaždin, onaj koji bi mogao postojati, ali nikada nije postojao. Izložba ne govori o budućnosti grada, nego o našoj percepciji sadašnjosti. „Generirani grad“ postavlja pitanje: što se događa kada tehnologija preuzme ulogu promatrača i postane stvaralac slike o mjestu koje poznajemo? Je li to i dalje Varaždin ili tek njegova digitalna interpretacija, ogledalo naših projekcija i sjećanja? U vremenu u kojem slike kruže brže nego stvarnost, izložba nas podsjeća da je granica između viđenog i vjerovanog sve tanja. Svaka generirana slika postaje metafora našeg digitalnog doba, vremena u kojem ne možemo uvijek znati gledamo li u stvaran prizor ili u uvjerljivu konstrukciju nepostojećeg svijeta. Ivan Todorović istražuje odnos između tehnologije, percepcije i prostora. Kao suvremeni autor koji spaja digitalno stvaralaštvo i umjetničku interpretaciju, u svom radu koristi alate umjetne inteligencije kako bi propitao granice između stvarnog i zamišljenog svijeta. Polazište mu je uvijek stvaran prostor, poznati gradski motivi, arhitektura i svakodnevni prizori, koje zatim transformira u nove, digitalno generirane stvarnosti. Todorović u svom radu istražuje kako umjetna inteligencija „vidi“ grad, kako interpretira ljudsku memoriju prostora i može li stroj stvoriti emocionalni doživljaj mjesta koje postoji samo u našim sjećanjima i osjećajima. Njegov pristup otvara pitanje autentičnosti pogleda: ako slika više nije rezultat ljudskog oka, nego algoritamske interpretacije, gdje završava stvarnost, a gdje počinje iluzija? 
|
||
