 U ponedjeljak, 15. studenog s početkom u 19 sati u Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 mlada autorica Iva Grubješić otvorila je svoju prvu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom “beskonačni dani”. Ovom izložbom bliži se kraj ovogodišnje sezone programa “Podrum ponedjeljkom” koju drugu godinu za redom organizira udruga Filmsko-kreativni studio VANIMA. Iva Grubješić samouka je fotografkinja, rođena u Zagrebu, odrasla u Varaždinu. U svojim radovima teži istraživanju sinergije boja i oblika, a poseban naglasak stavlja na ambijentalnost i jedinstveni estetski doživljaj fotografije kroz koloristički kontrast. Njezin nemiran duh tjera je na stalno istraživanje okoline oko sebe, pri čemu je fotoaparat postao sredstvo kroz koje proživljava svijet. Ovo je njena prva samostalna izložba fotografija. Ciklus fotografija „beskrajni dani“ mogli bi svrstati u pandemijsku umjetnost ukoliko bi takva postojala, jer upravo je pandemija autoričin nemiran duh nagnala da podrobnije istražuje i bilježi svijet oko sebe. Njezino istraživanje svijeta kroz objektiv fotoaparata tako postaje odgovor njene slobode i kreativnosti na striktna i nametnuta pandemijska pravila, a fotografije postaju osobni trenuci autoričine percepcije prolaznosti vremena. „U biti- ili na kraju krajeva- da se neka snimka dobro sagleda bolje je dignuti glavu ili zažmiriti. Uvjet prethodan slici jest vid“, govorio je Januch Kafki. A Kafka se smiješio i odgovarao: „Stvari fotografiramo da ih istjeramo iz svoga duha. Moje su pripovijesti način žmirenja“. Fotografija mora biti tiha (ima gromoglasnih snimki, ja ih ne volim) to nije pitanje „diskrecije“ nego glazbe. "Apsolutna subjektivnost doseže se tek u stanovitom stanju, uz stanovit napor tišine (zažmiriti znači pustiti da fotografija govori u tišini)“, piše u svom znamenitom eseju o fotografiji „Svijetla komora“ Roland Barthes. Fotografije iz ciklusa „Beskrajni dani“ Ive Grubješić nastale u vrijeme pandemije sasvim su subjektivne i tihe. Ako „stvari fotografiramo da ih istjeramo iz svoga duha“, tada su igre svjetlosti, sjena i boja u napuštenim interijerima, pustim ulicama i krajolicima njen „način žmirenja“. Potrebno je dakle zažmiriti i pustiti ih da govore u tišini. Izostanak ljudi, izuzev diskretnog pojavljivanja ruke na jednoj i sjenke osobe na drugoj fotografiji, tu će tišinu učiniti još glasnijom. Iako je riječ o njenoj prvoj samostalnoj izložbi fotografija, autorica nije nepoznata publici Centra za mlade i nezavisnu kulturu P4 gdje je svojevremeno vodila kreativnu radionicu izrade Dreamcatchera, svojevrsnih mreža u koje je prema legendama američkih indijanaca moguće uhvatiti snove i koje kao amajlija sprečavaju loše i pomažu ostvarenju dobrih ciljeva i ideja. Budući da ništa nije slučajno, Iva Grubješić nakon nešto više od godinu dana upravo u Centru P4 izlaže fotografije snovitih krajolika i prizora koje na simboličan način predstavljaju njene Dreamcatchere odnosno snovolovke. Budući da ju je, prema vlastitim riječima, pandemija nagnala da fotoaparatom podrobnije istražuje i bilježi svijet oko sebe, sedamnaest njenih radova izloženih u sklopu programa „Podrum ponedjeljkom“ što ga u Centru P4 organizira Filmsko-kreativni studio VANIMA, bit će, ne samo u estetskom smislu, zanimljivo varaždinskim ljubiteljima fotografije i likovnoj publici. (Srećko Lebinec) 
|
||
