 U ponedjeljak, 26. veljače s početkom u 19 sati u Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 svoju izložbu fotografija pod nazivom "Gradski odrazi" otvorio je Mateo Jurin. Riječ je o prvoj ovogodišnjoj izložbi mladih autora odabranih u sklopu natječaja „Podrum ponedjeljkom“. Varaždinske i zadarske gradske vizure jedna su od motivskih poveznica Jurinovih crno-bijelih fotografija. Autor je, kao što sam kaže, kroz desetak svojih radova želio „predstaviti simetričnu urbanu fotografiju i poigravši se s perspektivom, stvoriti novu dimenziju promatranja okruženja“. Program „Podrum ponedjeljkom“ organizira varaždinski Filmsko-kreativni studio VANIMA, a financijski ga podržava grad Varaždin. Među zanimljivijim konceptima pristiglim na javni poziv za izlaganje vizualnih radova mladih autora koji je krajem prošle godine raspisala udruga Filmsko-kreativni studio VANIMA, svakako je i onaj što ga je pod nazivom "Gradski odraz" prijavio Mateo Jurin, Zadranin koji trenutno živi i studira u Varaždinu. I upravo zadarske i varaždinske gradske vizure jedna su od motivskih poveznica Jurinovih crno-bijelih fotografija izloženih u podrumskom prostoru Centra za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu. Autor je, kao što sam kaže, kroz desetak svojih radova želio „predstaviti simetričnu urbanu fotografiju i poigravši se s perspektivom, stvoriti novu dimenziju promatranja okruženja“. Istovremeno, kaže Jurin „fotografije nisu previše izmanipulirane u post-produkciji, s obzirom da se ne koristi program za manipulaciju sadržaja, već za korekciju boje. Simetrija je napravljena pomoću zrcala tokom fotografiranja.“ Mateo Jurin, obrazlažući svoj koncept ističe kako ga je u ideji da predstavi fotografiju koja će funkcionirati i ako se okrene naopako inspirirao „poznati skandal u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku gdje je slika nizozemskog umjetnika Pieta Mondriana „New York City I“ godinama bila okrenuto naopako, što nitko nije primijetio“. Kretanje vodoravnih i okomitih linija, njihova dinamička ravnoteža i izostanak iluzije dubine na Jurinovim fotografijama, međutim, daju naznaku da veze s Mondrianovim neoplasticizmom nisu tek asocijativne. Već smo svojevremeno istakli, no vrijedi ponoviti kako u povijesti fotografije značajno mjesto zauzimaju autori čiji je prevladavajući interes bila upravo urbana arhitektura, a među kojima su francuski fotograf Eugene Atget, američki fotografi Walker Evans, Julius Shulman i Joel Sternfeld ili primjerice njemački umjetnički duo Bernd i Hilla Becher koji sasvim sigurno predstavljaju izvor inspiracije i učenja za sve koji se žele okušati u fotografiranju urbane arhitekture i njenih elemenata. Stoga je svakako potrebno pohvaliti hrabrost mladog autora da se upusti u avanturu fotografiranja u urbanim eksterijerima te tako i svojim radom pokuša potaknuti promatrača da o svom okruženju razmišlja iz manje uobičajenih perspektiva. (Srećko Lebinec) 
|
||
