Samostalna izložba skulptura Ivana Mladenovića u Zagrebu

Samostalnom izložbom skulptura pod nazivom „Utisci“ otvorenom u Likovnom Centru Grada Zagreba na Rokovom Perivoju u srijedu, 20. srpnja, zagrebačkoj se likovnoj publici predstavio varaždinski akademski kipar Ivan Mladenović.

Mladenović je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Slavomira Drinkovića. Izlagao je na šest samostalnih i tridesetak skupnih izložbi, te sudjelovao na više likovnih radionica diljem Hrvatske.

​Član je Filmsko-kreativnog studija VANIMA, i voditelj Vaniminog izložbenog programa „Podrum ponedjeljkom“, kao i grupe za likovnu kulturu za djecu koja djeluje u sklopu udruge.

---

Relativno često takozvani civilizirani ljudi koriste sintagmu „magija umjetnosti“. Paleolitski ljudi u nju su vjerovali. Nesumnjivo je da u magiju umjetnosti duboko vjeruje Ivan Mladenović, a tu činjenicu zorno potvrđuju skulpture kojima se predstavlja, kao uostalom i cjelokupan koncept izložbe „Utisci“.

„Pergasti bik“, „ Portret djevojke“ i „Portret satira“, nazivi su radova nastalih u kamenu iz kojeg izrastaju motivi bika, žene, te satira- poluljudskog i poluživotinjskog mitološkog bića što ih je Mladenović izradio ručnim alatima poput špice i dlijeta čekićem kako bi izrazio teksturu i oblik skulptura, nastojeći izraziti njihovu formu i auru koja neodoljivo asocira na magiju, kozmologiju, mitove i obrede inicijacije u kojima su skulpture prethistorijskih umjetnika očigledno imale značajnu ulogu. Tri Mladenovićeve skulpture, prema njegovim vlastitim riječima „imaju arhetipski oblik koji svojom nedovršenošću pokazuje njihovu snagu, dok njihovu stvarnost oblikuje pokret forme dočaran korištenjem različitih struktura“.

Razrađujući koncept izložbe, mladi je kipar odlučio iskoristiti i projekciju nekoliko kraćih filmskih animacija što ih je izradio u tehnici stop-animacije, povezavši te jednostavne gifove u jedan animirani film koji, kako sam kaže, „govori o prolaznosti života, ali istovremeno i o cikličkom ponavljanju, stvarajući životni loop linijom što podsjeća na prethistorijske crteže". Sasvim originalan Mladenovićev pristup govori kako mladi skulptor nije tražio tek inspiraciju u materijalnim simbolima paleolitskih ljudi i njihovim obredima, već se na gotovo mističnoj ravni povezao s prethistorijskim umjetnicima. I kao što su oni razvijali razne simbole za dodir s onostranim, uspio je otvoriti komunikacijski kanal s poviješću starom gotovo 20 tisuća godina te se upustio u priču s magdalenijenskim kiparom, koji je kao što znamo ravan najvećim umjetnicima svih vremena. Budući da izložba „Utisci“ na stanovit način predstavlja početak ovog simboličkog razgovora, ne treba sumnjati u zanimljivost Mladenovićevih skulptura što će ih, kao nastavak dijaloga, donijeti godine pred nama. (Srećko Lebinec)