 U ponedjeljak 17. kolovoza s početkom u 20 sati održano je otvaranje samostalne izložbe fotografija Ane Sever u Centru za mlade i nezavisnu kulturu – P4. Ovom izložbom Filmsko-kreativni studio VANIMA nastavlja ciklus programa "Podrum ponedjeljkom", a ujedno je time službeno završilo "Ljeto u Varaždinu". Bilježeći različite momente, povezujući svoju osobu s materijom fotografije, ova izložba pod nazivom "Obrasci" služi kao podsjetnik na promjenjivost i prolaznost - koncept koji autorici služi kao emotivni okidač. Ana Sever je rođena 1989. Godine u Varaždinu. Završila je stručni studij Multimedije, oblikovanja i primjene pri Sveučilištu Sjever. Od 1999. godine bavi se fotografijom, osvajala brojne nagrade i sudjeluje na nacionalnim i internacionalnim izložbama. Kroz proteklih 20 godina fotografije su putovale po cijelom svijetu, na preko 50 grupnih izložba – Hrvatska, Italija, Kina, Mađarska, Slovenija, Kanada, Francuska, Srbija, Austrija, Njemačka, Rusija, Japan. Tijekom studija postepeno prelazi na medij filma. Počinje se baviti animacijom i eksperimentalnim filmom, te sudjeluje na brojnim festivalima i bavi se aktivnostima koje potiču audio-vizualnu kulturu i medijsku pismenost. U trenutku bilježenja predmet fotografije ima neku vrijednost za autora, dok se u sljedećem trenutku objekt ispred kamere i subjekt iza kamere mijenjaju i postaju nešto drugo, gdje se i sjećanje na taj trenutak izobličuje. Ta činjenica daje autorici smiraj i nadu kao podsjetnik da neke stvari mogu izgubiti svoje važnost, ali ne i značenje. Značenje ostaje arhivirano u tijelu i vremenu postajući dio osobne slagalice. Da bi sebi sebe i svoje unutrašnje napetosti naspram svijeta uspjela dočarati, autorica traži prirodne pojave koje joj reflektiraju tenziju između površine i dubine, prirode i neprirodnog, svojeg i svačijeg. Velikim kontrastom u fotografijama prikazuje se skrivena tenzija između apstraktnih novonastalih polova. Kako bi otežale svoju prolaznost fotografije bilježe teksture stvarajući neopipljivo trenje kojim bi se oduprle ispuštanju iz ruke i vlastitoj prolaznosti. Kroz svaku fotografiju možemo uočiti ponavljanje emocionalnih uzoraka u svakodnevnom životu pojedinca. Dok se svaka fotografija može promatrati kao zasebna priča, ovom prilikom je zamišljena kao dio većeg mozaika u obliku izložbe. Fotografije su nastale u razdoblju od zadnjih deset godina i putujući kroz pet država. 
|
||
